1. Vrtić je odgojno-obrazovna ustanova koja osigurava uvjete za ostvarivanje odgojno-obrazovnih procesa omogućavajući prilagodljivost potrebama, mogućnostima i interesima djece i odraslih koji u tom procesu sudjeluju. Ovaj odgojno-obrazovni proces omogućava izražavanje inicijative i fleksibilnosti djece i odraslih te osigurava rast i razvoj djece u sigurnim uvjetima. U ovakvom procesu se na dijete gleda kao na cjelovitu jedinku i u tom procesu je dijete aktivni sudionik, a ne objekt ili instrument rada.
2. Vrtić je zajednica djece i odraslih u kojoj se uči i raste, razvijaju se potencijali, socijalna i emocionalna inteligencija, zadovoljavaju se osnovne potrebe, stječu nove spoznaje i vještine potrebne za život. Dječji vrtić je kompleksan sustav povezan sa više karika koje osim djece, roditelja i odgojitelja čine stručni suradnici (pedagog, psiholog, logoped, rehabilitator), ravnatelj i ostalo tehničko osoblje s ciljem unaprjeđenja življenja i razvoja djece te kao podrška i pomoć roditeljima.
3. Dječji vrtić nije čuvalište. To je odgojno-obrazovna ustanova s vlastitim kurikulumom, planom i programom koji doprinosi razvoju djeteta i potporu roditeljima. Vrtići su nastali krajem 19. st. kao čuvališta za djecu radi emancipacije žena u društvu koje su krenule raditi i zarađivati. Od čuvališta su se razvila u ustanove s razvijenim planom i programom odgoja i obrazovanja djece usmjerenim na dijete kao aktivnog sudionika vlastitog odgoja.
4. Odgojiteljice nisu tetke. „Tete“ kako ih volim zvati od milja su odgojiteljice višeg ili visokog stupnja obrazovanja koje su jednako kao liječnici, ekonomisti, inženjeri i ostali studirale(i), na koncu diplomirale(i) te položile državni stručni ispit, samim time kvalificirale se za rad s djecom.
Biti odgojitelj nije samo posao. To je profesija koja zahtijeva sustavno i kontinuirano educiranje i usavršavanje u radu. Nakon roditelja odgojitelji (tete i stričeki) su prvi koje djetetu pružaju utjehu, zabavu i odgoj, pri čemu ih educiraju i u velikoj mjeri doprinose njihovom ranom obrazovanju vrlo često više i duže od roditelja jer ne zaboravimo da današnji život roditelja je doveo djecu u situaciju da borave češće i više u ustanovi nego u obiteljskom domu. U redu je da djeca svoje odgojitelje zovu „tete“ i „stričeki“, ali je u redu da ih roditelji poštuju kao profesionalce.
5. Vrtić je kazalište, pozornica, muzej, koloseum, građevinsko zemljište, radiona, restoran, dom. Već pri prvom koraku u vrtić uočite ćete mnoštvo dječjih radova izrađenih različitim tehnikama, u raznim veličinama i oblicima. Odgojitelji s djecom obilježavaju važne datume u godine, datume vezane za eko kalendar, obilježavaju godišnja doba, recikliraju, kuhaju, grade, glume, pjevaju, razgovaraju, smiju se i plaču.
Prošećite ponekad kroz vaš vrtić. Pogledajte što rade druge skupine, sudjelujte u aktivnostima na koje vas odgojitelji zovu. Jedino na taj način moći ćete shvatiti što se u vrtić zaista događa i upoznat ćete kulturu te kuće koja je dobro promišljena i svaka aktivnost rađena je sa određenim ciljem. Osim likovnih aktivnosti u vrtiću se priređuju kazališne predstave nekih vanjskih suradnika, a često možemo vidjeti odgojitelje u kostimima i s posebnom scenografijom. U kazališne predstave često se uključuju i roditelji kako bi razveselili dječicu svojim glumačkim sposobnostima. Svakodnevno se u vrtiću održavaju male predstave koje osmišljavaju djeca i odgojitelji u svojim skupinama, a pri tome koriste razne pedagoški neoblikovani materijal kojima daju nove uloge pa uz malo mašte i poticaja kuhača postaje Crvenkapica. Sobe u kojima borave djeca svakodnevno postaju ‘građevinske zone’ u kojima se grade visoki tornjevi, autoceste i garaže. Tu se otvaraju restorani, škole, frizerski saloni, liječničke ordinacije, trgovine, nema fiskalne blagajne, PDV-a. Sve se plaća smijehom i zagrljajem.